Moj internet dnevnik
plavac.bloger.hr
 
Blog
srijeda, svibanj 10, 2006
Kad mogu mnogi, ajde da i ja pokušam i krenem u ispisivanje stranica na moderan način. Ma, ne znam ni kako da počnem...

Recimo...ovako...

Dan skoro k'o svaki drugi u posljednje vrijeme,...buđenje s kišom i povremenim vjetrom koji uspije zanjihati grane na krošnjama prastare trešnje, ali još uvijek dobro plodne. I, baš skoro k'o i svaki drugi dan, razmaknu se oblaci, grane sunce, zagrije malo, pa opet oblaci...i tako,...skoro cijeli dan neka vrsta igre skrivaća u kojoj stalno gubimo mi, obični smrtnici. Kako ? I ja se pitam iako znam odgovor na to pitanje. Osjećamo promjene na sebi i u sebi...neki osjete promjene tlaka, neki bolove u tijelu, neki nervozu, neki tjeskobu, neki... I sam to osjetim. Uza sve probleme koje život stavlja pred nas da se gombamo s njima,...najteži problem, a ujedno i nikada rješiv, a svakodnevno nam se nameće je...kako zaustaviti vrijeme ili...kako ga bar malo usporiti. Ja, umjesto da ga usporim, ćini mi se da ga sve više ubrzavam. Non-stop neke nove i sve teže rješive obveze, novi problemi, nove spoznaje,...ubrzavaju mi dane...ubrzavaju mi vrijeme koje mi je dano.

Danas sam uspio čak i riješiti neki problem. Ali...i to mi oduzelo i vremena i živaca. Pa malo kavica jedna, druga, treča, a čak se mjesta našlo i za četvrtu. I ovo zabavljanje uz komp i Indexov forum, iako me jako opušta i potrebno mi je, krati mi vrijeme. Ma, nije ni to takav problem kad shvatiš da je to...jednostavno tako. Nekako se posljednjih dana skupljalo,...i danas, vjerojatno zbog svih tih promjena i samo malo više vremena, počeo sam razmišljati. U stvari...više slagati mozaik od kockica pročitanog i znanog (jer za razmišljanje ipak treba malo više no što to ja mogu). Ta slika...taj mozaik,...nekako me izbacio iz mog okruženja i kao da mi je sputao prste koji bi mogli u nedogled lupkati po jadnoj tastaturi. Teško je kad nekog znaš, kad poznaješ nekog, kad možeš 'počitati' njegove namjere,...a u isto vrijeme moraš se boriti sa sobom da to ne obznaniš jer ne odobravaš to, jer se to kosi s tvojim razmišljanjem o toj i takvim osobama, jer...jednostavno...to nije u redu...to nije fer. Ne kažem da sam janje. Imam i ja svojih tamnih strana, ali...zar licemjernostima, lažima, sebićnostima, pokvarenostima ljudskim, iskorištavanjima, obmanjivanjima,...zaista nema i ne može se odrediti granica ? Zar zaista, ovo malo vremena što ga imamo, ne možemo upotrijebiti  i na ljudskiji način ? Zar baš moramo to vrijeme koristiti da bi ostvarili pobjede u svojim perfidnim igrama ? Koliko nisko čovjek može ići da bi ostvario svoje ciljeve ?

Ne znam...

Neke me stvari zaista mogu duboko razočarati...

Vrijeme.

Vrijeme će opet sve sve zaliječiti, ali...njega je sve manje !

Idem sad, jer...ode vrijeme i dođe novi dan !



plavac @ 23:03 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Index.hr
Nema zapisa.