Moj internet dnevnik
plavac.bloger.hr
 
Blog
četvrtak, studeni 30, 2006
Dakle...priča ide ovako...

Bilo je to u proljeće jedne godine...on se našao u discu u uobičajeno za njega vrijeme i mjesto.
Dobra zeka, društvo, komadi, a on u najljepšim godinama, tek zakoračio u život. 
Dvije djevojke, 'nove' kao gosti, baš u isto vrijeme...dal' sudbina ili nešto treče, nije sad ni bitno, primijetio ih je, uglavnom...
...jedna (Ines) plava, lijepa lica i tijela, ne osobito visoka tek nekih 160 cm, nježna, neiskvarena...osjetio je da nije za njegov temperament i način života...
...i druga (Natalija) brineta, super tijela, njegove visine mada ni on nije neke visine malo više od 170 cm, jake aure, zafrkant, ne preza ni od ćega, jednom riječju 'opićena'.
I pomisli si on: "Natalija, moja si i nićija više ! Kad se ispotrošimo, neće biti suza i tuge. Lakše će mi biti reći "Ciao" !" 
I tako...krene priča, krene zeka, malo plesa...ah, što im vrijeme brzo leti. Isprati je do kuće. Ništa ! Još 3-4 dana takvog društva, takve zeke, ali...ona 'neda'...postaje mu dosadno. Čak su i u kino prešli, za koje je vrijeme on slušao Walkman...totalno nezainteresiran i za film i za nju. Dogovoriše se da se nađu drugi dan u pizzeriji, no on samo s jednom mišlju: "Bit' će nogara !"
Iako je stigao na vrijeme - kasnio je, pa je nije ni uočio. Malo se zadržao kod šanka razgledavajući goste kad je zamijetio interesantnu osobu, točnije...vidio je samo kosu s leđa i da je u društvu najbolje prijateljice Natalije. Prišao je k stolu i pozdravio prijateljicu. Taman kad se okrenuo da pozdravi i osobu u njenom društvu, šokiralo ga saznanje da je ta osoba 'njegova' Natalija...promijenila je frizuru obojila je u kanu, obukla se drugačije mnogo ženstvenije,... Stajao je tako par sekundi (njemu vječnost) i upijao je bez riječi i divio se ne vjerujući da je to ona...a da je znao šta će mu ta njena promjena donijeti u životu, pobjegao bi glavom bez obzira.
Nastavak je bio kao iz priče...zajedničke šetnje, izlasci, kupovine,...zapostavio je svoje društvo prijatelja, više mu nije bilo ni najmanje važno što mu 'neda'...bio je začaran.
Došlo je i ljeto, u stvari...prije bi se to moglo nazvati kraj ljeta i prvo zajedničko putovanje i dugotrajnije odsustvo od kuće...ljetovanje na moru, 10 predivnih dana u Postirama na Braču. Cijeli dani i noći samo za njih. Čak je i sexa bilo !!! Ma, dobro,...ona je njega oralno zadovoljila (kasnije je rekla da ga ne želi povrijediti jer ima nekih zaostataka iz prethodne veze, nije nešto strašno, ali  mora se liječiti ako s njim želi čistu ljubav). Sve u svemu...bili su to najljepši dani njegova života.
Prošlo je ljeto, on je nastavila ići u školu (ugostiteljsku), a on je radio.
I tada je bio prasak...iznenadila ga takvim sexom, takvim vođenjem ljubavi, da se osjećao kao dečkić, predivno, kao iz SF priča. 
I kao što to u svakoj takvoj priči biva, tako je to bilo i u ovoj...negdje početkom slijedeće godine shvatili su da je došlo do 'komplikacije' vezane uz takvu ljubav...zatrudnila je ! Panika...ne za njega, već za nju. postavljala je hrpu pitanja "Kako ćemo ?", Pa još sam premlada !" (tek joj bilo 17 g.), "Nisam ni školu završila ! Kako ću s takvim trbuhom u školu ? Kako ću na praksu i posao ?".
On se nije time opterećivao. Prihvatio je novonastalu situaciju. U dogovoru s njenim starcima prešao je živjeti kod njih. Njeni su ga roditelji prihvatili kao svog sina, voljeli ga i cijenili, a zašto...to samo oni i on znaju. Uglavnom...takvim razvojem situacije uspio je i nju umiriti (bar je on tada tako mislio). Treči mjesec te godine unio je sjenku u tu vezu...ona je imala spontani pobačaj. Kasnija daljnja analiza te veze donijet će mu mnoge odgovore, no tada je mislio da je i to prst sudbine. Nije ju prestao voljeti. Čak štaviše...obožavao ju je.
Došlo je i drugo ljeto njihove veze. Ona je završila školu i uposlila se preko student servisa u firmi u kojoj je i on radio, kako bi zaradila za ljetovanje na moru. Iako je i to ljetovanje bilo predivno u lijepom gradu Dalmacije, Biogradu n/m...on je predosjećao da je to njihovo posljednje zajedničko ljeto...nije mu 'vrag dao mira'.
i tako...vratili su se s ljetovanja, a ona se ubrzo uposlila u nekom kafiću blizu Koncertne dvorane "Vatroslav Lisinski" u Zagrebu. Obzirom da je i on radio u blizini tog mjesta, znao je svratiti i pod radnim vremenom kod nje, kako bi zajedno popili kavu. 
Nakon svega par mjeseci, u njemu se počeo buditi neki nemir koji si nije znao pojasniti. 
Jednog dana se taj nemir maltene materijalizirao. Naime...na kavu je kod nje dolazio uvijek negdje oko prije podneva, a bio je i dogovor između njih da nema ni smisla da dolazi kasnije, obzirom da je ona radila do pola dva u jutarnjoj smjeni. No, taj dan je i on morao ostati duže od svog radnog vremena, a prije nije mogao izaći, pa je kod nje stigao tek oko jedan sat. Ulaskom u kafić, zamijetio je nekog tipa naslonjenog preko šanka kako joj nešto priča, a ona se smijuckala tome. Kad je prišao bliže njima i kad je Natalija shvatila da ima neočekivanog gosta, uz nelagodu je procijedila nekoliko na brzinu sklepanih pitanja u stilu "Oooooo, pa kaj ti tu radiš ? Kako to da si sad došao ?..." i ono uobičajeno upoznavanje 'kad moraš'..."Da, ovo je Zoki, moj stalni gost." Zgodan neki tip. Baby face, ali neka čudna pogleda, nešto poput dvolične osobe, 'igrača', 'lovca u mutnom'. Nakon upoznavanja, popili su kavu u nekom zategnutom ozračju, bez previše priče, svatko u svojim mislima. Vratio se na posao, ali i crv sumnje je uvelike počeo raditi svoj posao. 
Nije joj ništa govorio. Nastavio je i slijedećih tjedana dolaziti kod nje i sve je bilo O.K. Lika više nije tamo sreo. Približili se i dani Nove godine. Još kojih nekoliko dana. Iako njeni nisu puno držali do Božića, bakalar se ipak spremao. Ti dani blagdana prošli su relativno mirno. Došlo je i vrijeme pred Novu. Bilo je potrebno u potragu za darovima. Zato je vrijeme, dok su se njegovi kolege opijali i opuštali u firmi, iskorištavao tako da ode u ciljanu šetnju za darove. Dva dana prije Silvestrova isto je uradio. Hodajući tako od Glavnog kolodvora prema tadašnjem Trgu Republike razgledavajući izloge, zamijetio je jedan par kako ulazi u neki kafić. Pošto mu se par učinio poznat, a osobito ona, sjeo je na obližnju klupu na Zrinjevcu i pričekao razvoj situacije. Bilo je relativno toplo vrijeme za to doba godine i dana (oko jedan sat), pa zato nije ulazio. Nakon nešto više od pola sata, izašla je ona...njegova Natalija ! Sama. Nije joj prilazio. Znao je da ide u popodnevnu smjenu. Nastavio je svojim putem iako totalno bezvoljan i dekoncentriran, jer volio ju je više nego ikada ikog. Znao je da je to početak posljednjih dana njegova ljubavnog života. 
Kad se vratila s posla, negdje oko dvadeset i tri sata (radila je do 22 h), ponašala se kao da su najsretniji par na svijetu, iako sexa nije bilo, jer nije bila raspoložena (!?). Kakva glumica ! I Greta Garbo bi joj sjena bila. 
Dan prije Silvestrova je bilo sve uobičajeno...on je radio ujutro samo nešto kraće (što ona nije znala), a ona u popodnevnoj smjeni. I znao je gdje treba otići poslije posla...sjesti na klupu na Zrinjevcu i...čekati. I znao je da će se stvar ponoviti. I ponovilo se. 
Iako je čekao već od podneva, nije morao dugo čekati...zamijetio ih je već nakon petnaestak minuta kako ruku pod ruku, veseli i nasmijani hodaju do kafića i ulaze u isti. Nakon par minuta ušao je i on u isti kafić i našao ih, a gdje bi drugdje doli u separeu, zagrljene. Iako je gorio od želje da je ošamari da sve zvijezde vidi u po bijela dana, uz smješak kakav lovac ima kad ulovi kapitalca jelena, poželio im je dobar dan, sjeo nasuprot njih u isti separe, naručio kavu, u njihovom je društvu popio, ustao se i otišao. Samo se nadao da ne primjećuju kako teško hoda kao da u nogama ima tone olova i da mu srce kuca kao da bježi pred stampedom slonova. Nakon izlaska iz kafića, još je napravio nekoliko desetaka metara nesvjestan vremena i mjesta, te sjeo na neku od klupa i izgubio pogled i sluh...gledao je a vidio nije, slušao je a čuo nije. Prošao je patnje, prošao je boli, ali ovakvu bol na jednom mjestu i u jednom trenutku nije do tada upoznao. Već se počela lagano približavati noć, kad je ustao i krenuo kući. Jedino o ćemu je mislio bilo je pitanje: "Kakve će sad laži koristiti kao opravdanje ? Da li će priznati ? Koliko je nisko sposobna se spustiti ?"


...nastavit će se ;-) !
plavac @ 17:44 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Index.hr
Nema zapisa.