Moj internet dnevnik
plavac.bloger.hr
 
Blog
ponedjeljak, prosinac 4, 2006
Skoro da sam zaboravio

Hmmm...gdje smo stali

Ah...da...


I...došla je ! Već je odavna prošlo dvadeset i tri sata. 
On ju je čekao otvorenih očiju u mraku njihove sobe, ispružen na krevetu, kamena lica, slomljena srca koje je tako izdajnički odavalo da još u njemu snage ima, da je imao osjećaj da će probuditi cijelu zgradu.
Vjerojatno zato što nije zamijetila da je netko budan, potiho je otključala vrata i ušuljala se u stan, a zatim na prstima do kupaone i dugo se tuširala.
On se sve više gušio i čekao...čekao...čekao..., a minute mu prolazile k'o vječnost.
Ugasilo se svjetlo kupaone, a ona se ne paleći svjetlo u njihovoj sobi pokušala uvuči u krevet neprimijećeno.
Nakon što je legla, trgnuo ju je ledeni glas, glas koji je odzvanjao u tom mraku kao da dolazi iz katakombi drevnog Rima, glas koji joj je zaledio vene u žilama...:
"Kako dugo vi ovako ?...Koliko ste daleko išli ?...Pričaj !...Sad imamo vremena."
Iako je bio mrak, čuo je kako je progutala knedlu u grlu i nastavila glumeći zbunjenost:
"Šta je tebi ? Zar si ti normalan ?  Zar je grijeh s prijateljem prijeći i na neku drugu kavu, a ne samo na onu koju ja skuham ? Pun mi je kufer da ja za druge kuham !..."
Prekinuo ju je, onim istim ledenim glasom paleći svjetlo na noćnom ormariću:
"Zašto laži ?!"
Nije se dala, nastavila je...:
"Ma, kakve laži ?! Ti si prolupao !!! Nisu tebi sve čiste u glavi !!!"
No, kad je vidjela njegov izraz lica u odsjaju noćne lampe uz onaj glas, počela je blijediti, a on je istim tonom nastavio:
"Jučer na kavi od 13 h, danas od 12.15, a radno vrijeme od 14 h, i za to vrijeme meni prodaješ muda pod bubrege ! Mislim da je dovoljno s lažima ! Jučer sam naletio na vas, danas sam vas pratio, iako znam da to traje već poduže vrijeme ! Kako možeš to objasniti ?"
Šutjela je i dalje bez boje u licu. 
On se ustao i otišao u kuhinju, sjeo je i gledajući praznim pogledom kroz prozor zabuljio se van u prizore s trga iako nije ništa vidio, samo je osjetio neku čudnu malaksalost i šum u ušima. Zapalio si je cigaretu i uvukao dugačak dim, očekujući da će s dimom iz pluća izaći sav taj pritisak.
Došla je i ona...uplakana...
"Sve je to slučajno ! Nije baš sve onako kako izgleda ! Pa znaš da ja tebe ne bi..."
Prekinuo ju je:
"Daaa ?!? I to što se za ruke držite, i što se nalazite po gradu, i što on provodi dovoljno vremena kod tebe u kafiću da to više nije običan gost, i to što si napeta, i još štošta...!? Zar je baš sve to slučajno ???"
Iako je vidjela da je uzaludno, još je pokušavala...:
"Ma, nije ništa ozbiljno ! Sve si krivo shvatio ! On je jako zabavan, a puno je i toga prošao, tako da..."
Nije mogao vjerovati u to što čuje.
Ustao je i ostavio je onako lažno uplakanu da sjedi i smišlja neka nova opravdanja i laži.
Još je, onako, s dovratka vratiju prozborio, čudeći se samome sebi u istom trenu da je toliko jak da i to kaže:
"Dobro ! Pratim te i vidim li te još koji puta s njim, proklet ćeš dan kad si se rodila !"
Morao se ići još jednom otuširati. Nakon tog razgovora, samo ga je voda mogla malo vratiti u život. 
Nije ni vodu mogao dugo trpjeti. Legao je, ali san nije mogao na oči.
Prošlo je više od dva sata kad se i ona vratila u krevet. Čak ga je pokušala i 'odobrovoljiti', što joj naravno, nije uspjelo.

Svanulo je i Silvestrovo. Još jedan od predivnih zimskih dana. Nije bilo snijega, ali se u zraku osjećao onaj miris zime i onaj poseban ugođaj dočeka Nove.
Probudili su se kasnije negdje iza deset sati, oboje izmučeni i s ogromnim tamnim podočnjacima. Nisu ni riječ progovorili. Nakon jutarnjeg uređivanja, našli su se za stolom u kuhinji. Iako nisu ništa pričali, njeni su sve znali. Složili su im doručak, a on je smogao toliko snage i volje da čak i kavu skuha (njegovu su kavu svi obožavali). Uspio je i razgovor pasti između staraca i njega, dok je ona bila odsutna duhom.
Obzirom da je bila Stara godina, ona je radila od podne do osamnaest sati, pa se sredila i otišla na bus i posao, a on se prihvatio slaganja i pakiranja poklona. Nadao se da će svi biti zadovoljni, jer volio je darivati i uživati gledajući druge kako se raduju poklonima. 
Radeći to, počeo je osjećati neki čudan umor, a i kvarilo mu se raspoloženje (ako ga je uopće i bilo). Umor je polako prerastao u neku čudnu bol, dok nije shvatio da ga je zahvatila prehlada ili možda čak i gripa. Završio je pakiranje, poklone stavio pod bor i legao, potpuno slomljen s bolovima po cijelom tijelu. Pokrio se s nekoliko deka iako je bio vruč. 
Kad se Natalija vratila, mislila je da je provocira i da je to njegov način da joj se sveti. 
Sreća da mu je sestra svratila, pa mu dala neki recept s limunom koji ga je već nakon sat vremena preporodio. 
Sat vremena prije ponoći bio je na nogama i preporođen, ali...atmosfera dočeka je bila sve samo ne opuštena.
Otkucala je i ponoć. Izmijenili se poljupci. Svatko je uzeo svoj dar...nije bilo sjaja, sreće, zadovoljstva i svatko sa svojim mislima. Njegove su bile upućene njoj...zaželio joj je sve najbolje i ostvarenje svih njenih želja, iako joj je glasno poželio samo Sretnu Novu. 
Nakon nekih sat vremena otišli su posjetu i čestitanje njegovim roditeljima i zajedničkim prijateljima. Po povratku čak je bilo i nećega što se trebalo zvati vođenjem ljubavi.

I tako...prošlo je još nekoliko dana. Definitivan kraj se slutio,...sve je ukazivalo na to iako se on svim silama trudio da ga barem odgodi za još neko vrijeme. 
Volio ju je. Obožavao. Sve je bio spreman i oprostiti i zaboraviti.
U jednom od tih dana čak mu je privremeno bilo i omogućeno da zaboravi.

No, o tome u slijedećem nastavku


plavac @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Index.hr
Nema zapisa.